Da! Dalmatineri su psi srednje veličine koji se bez problema prilagođavaju životu u stanu. Poznajemo mnoge vlasnike čiji dalmatineri bez problema žive u stanovima.

Imajte na umu da im je, kao i većini pasa, potrebna svakodnevna aktivnost na otvorenom. Šetnja, igra s drugim psima, odlazak u park, trka uz bicikl ili trening pomoći će zadovoljiti njihove potrebe.

Nakon što potroše energiju, rado će se smiriti i odmarati kod kuće.

Naravno, praktičnost kuće s dvorištem za povremene kratke izlaske radi obavljanja nužde je neupitna, ali to vrijedi i za bilo koju drugu pasminu.

Da – ali uz nekoliko važnih napomena.

Ako razmišljate o dalmatineru kao svom prvom psu, nećete samo vi odgajati štene nego ćete pritom i sami puno učiti. Biti vlasnik psa znači naučiti kako ga pravilno odgajati, trenirati i socijalizirati.

Preporučujemo upis u školu za štence ili tečaj osnovne poslušnosti. To je odličan način da naučite kako psi razmišljaju i reagiraju, kako razvijaju navike, kako postaviti jasna pravila i granice te kako ih učinkovito trenirati.

To su vještine koje će vam koristiti godinama i pomoći da zajedno s vašim psom živite sretan i ispunjen život. Školu za štence preporučujemo čak i iskusnijim vlasnicima, jer je to ujedno izvrsna prilika da štene od najranije dobi započne sa socijalizacijom.

Najvažnije je znati da će se vrijeme, trud i dosljednost koje uložite tijekom prvih mjeseci života vašeg šteneta višestruko isplatiti.

Želimo da naši psi odu odgovornim, predanim i brižnim vlasnicima koji će dugi niz godina uživati u svemu što ova posebna pasmina nudi.

S druge strane, želimo i biti realni kada je riječ o vlasništvu psa - ne samo dalmatinera, nego bilo koje pasmine.

Ako niste sigurni je li dalmatiner pravi izbor za vas, slobodno nam se javite. Rado ćemo odgovoriti na sva vaša pitanja i pomoći vam procijeniti odgovara li ova pasmina vašem načinu života.

Da, mogu!

Naša Pika bez problema ostaje sama kod kuće 6–7 sati. Budući da radimo od kuće, rijetko imamo potrebu ostaviti je samu na dulje vrijeme, ali smo je odmalena navikavali na to da će povremeno ipak ostati sama.

Najvažnije je da štene postupno navikavate na samoću. Mi smo počeli vrlo rano - jednostavno bismo nakratko izašli iz kuće, vratili se i nagradili je, a zatim smo postupno produljivali vrijeme izbivanja. Tako se učinkovito sprječava razvoj separacijske anksioznosti, s kojom se mnogi psi susreću.

Većina pasa zapravo se ne boji biti sama. Boje se da se nećete vratiti. Vaš je cilj naučiti ih da ne samo da ćete se uvijek vratiti, nego će vaš povratak za njih biti nešto lijepo i pozitivno.

Kad smo započeli s ovim dijelom odgoja, od velike nam je pomoći bila kućna kamera jer smo mogli pratiti kako Pika reagira dok je sama. U početku smo joj dok nas nije bilo ograničili pristup samo na hodnik.

To nam je pomoglo ukloniti sve moguće iskušenja za destruktivno ponašanje. Cijelo razdoblje odrastanja prošli smo bez ikakve štete u našem domu - nije bilo izgriženih cipela, oštećenog namještaja, nezgoda s obavljanjem nužde u kući niti drugih problema.

Ako u početku maknete iskušenja i preusmjerite njihovu pažnju u željenom smjeru, vaš pas će brzo usvojiti željene obrasce ponašanja.

Kad danas odlazimo od kuće Pika se jednostavno smjesti u svoj krevetić i prespava naše izbivanje iako ima pristup cijeloj kući.

Još jedna važna stvar je pobrinuti se za potrebe psa prije nego što izađete. Dobra šetnja, obrok i malo maženja prije vašeg odlaska uvelike će pomoći da pas mirnije prihvati to što će neko vrijeme biti sam. Mi joj na odlasku kažemo da čuva kuću i to joj je znak da ostaje sama.

Dalmatineri su psi srednje veličine, no njihova konačna veličina može znatno varirati ovisno o više čimbenika - prvenstveno genetici, ali i prehrani, osobito tijekom razdoblja odrastanja.

Mužjaci su u pravilu veći i snažnije građe od ženki, koje su najčešće vitkije i elegantnijeg izgleda. Odrasli mužjaci obično teže između 30 i 35 kg, dok se težina ženki najčešće kreće između 23 i 28 kg. Visina leđa im je obično od 55 do 62 cm.

Doduše, susretali smo i mužjake i ženke koji su bili osjetno veći ili manji od ovih prosječnih vrijednosti.

Ako postoji nešto što vrijedi za gotovo sve dalmatinere, onda je to da ih djeca jednostavno obožavaju.

Dalmatineri su neizostavan dio dječjih igračaka, filmova i crtića pa ćete često čuti uzvike poput: „Marshall!”, „Pongo!” ili jednostavno: „Mama, vidi - dalmatiner!”

Dalmatineri su u pravilu vedri, razigrani i vole biti u središtu pažnje, pa su djeca i oni zaista odlična kombinacija. Ipak, važno je pobrinuti se da njihovi prvi susreti budu pozitivni.

Zato preporučujemo da svoje štene od najranije dobi upoznajete s djecom u kontroliranom okruženju, pazeći da i djeca i pas to iskustvo dožive kao nešto ugodno. Rano upoznavanje s djecom koja se prema psima ponašaju nježno i s poštovanjem pomoći će vašem štenetu da razvije pozitivne obrasce ponašanja za cijeli život. Naravno, treba dobro procijeniti i svog psa, jer nemaju svi psi identičan karakter ili temperament, niti su svi jednako odgajani.

Mi smo to postigli tako što smo Piki tijekom šetnji omogućavali kontrolirane susrete s djecom, vodili je na razna obiteljska okupljanja, a kasnije i na dječje rođendane. Danas su dječji rođendani jedna od njezinih omiljenih aktivnosti i gotovo se podrazumijeva da će i ona doći - na oduševljenje svih prisutnih.

Pika je pokazala iznimnu nježnost čak i u susretima s bebama. Prilagođava svoje ponašanje i način igre i vrlo dobro razumije da beba nije isto što i starije dijete. Gledali smo je kako strpljivo donosi lopticu i nježno je spušta u bebinu ruku, kako mirno legne i dopušta bebama da pužu po njoj.

Ipak, treba imati na umu da su odrasli dalmatineri veći i snažniji od male djece. Zato uvijek preporučujemo nadzor tijekom igre kako ne bi došlo do slučajnog rušenja ili ozljede djeteta.

Voljeli bismo reći "ne", jer je naša Pika nevjerojatno tiha, ali iskreno - lavež je pomalo lutrija.

Općenito, dalmatineri nisu poznati kao posebno glasni psi i možete očekivati uobičajenu količinu psećeg glasanja i drugih zvukova. Zalajat će ako netko dođe na vrata, ako primijete neobičan zvuk ili aktivnost oko kuće ili će vas možda veselo pozdraviti lajanjem kada se vratite kući.

Pika nikada ne laje na ljude, druge pse, mačke, ptice, automobile i slično. Obično zalaje samo jednom ili dva puta kada netko pozvoni na vrata. Ponekad zna i "pričati" – najčešće kada sretne nekoga koga poznaje pa ispusti duboko "vuuuuuu". Njena prabaka je bila poznata po “pjevanju”, mama po lajanju, a Pika je zaista nadprosječno tih pas - zato i kažemo da je to lutrija.

Ipak, ne možemo dati nikakva jamstva jer i vi kao vlasnik imate važnu ulogu. Pravilna socijalizacija i dosljedan odgoj mogu značajno utjecati na to koliko će pas lajati. Nedovoljno fizičke aktivnosti ili mentalne stimulacije može dovesti do pretjeranog lajanja. Ako su njihove svakodnevne potrebe zadovoljene, ne biste trebali očekivati probleme s lavežom.

Kroz svoju povijest dalmatineri su vodili vrlo aktivan život ispunjen putovanjima. Ne samo da su trčali uz konjske zaprege, već su se često i vozili na njima, pa ne čudi što se većina njih vrlo dobro snalazi u vožnji automobilom.

Ipak, prije dužih putovanja preporučujemo da ih postupno navikavate na vožnju. Kratke, ugodne vožnje (i nagrade!) pomoći će vašem dalmatineru da se pomalo privikne na nove prizore, zvukove i osjećaj putovanja automobilom.

Pika se u autu odmah udobno smjesti i može spavati satima. Ne laje, ne cvili, ne vrpolji se i nema problema s mučninom tijekom vožnje. Pravi je pas za putovanja automobilom! No, poznamo i dalmatinere koji su jako uzbuđeni vožnjom i treba im duže vrijeme da se smire, a nekima smo i pomogli da se naviknu na vožnju u automobilu.

Iako danas rijetko tko putuje konjem, dalmatineri su i dalje zadržali snažan instinkt da kaskaju uz svog čovjeka. Rado će pratiti vlasnika tijekom vožnje biciklom, što je izvrstan način da zadovolje svoje fizičke potrebe.

Imajte na umu da štence i mlade pse ne treba voditi na duža trčanja dok ne navrše barem godinu dana. Time se izbjegava nepotrebno opterećenje kostiju i zglobova koji su još u razvoju.

O, da! Od uha do uha!

Jedna od jedinstvenih osobina dalmatinera je njihov osmijeh.

Sretan i uzbuđen dalmatiner ponekad će povući usne unatrag i pokazati zube u širokom osmijehu kao dio rituala pozdravljanja ili kao znak velikog uzbuđenja.

To se naziva submisivni osmijeh i zapravo je prijateljska, nenapadajuća gesta kojom pas pokazuje da nema loše namjere. Suprotno predrasudama, pas koji pokazuje zube ne radi to uvijek kao prijeteću gestu, ali ne brinite - zabune neće biti jer dalmatinerski osmijeh je urnebesno smiješan.

Obično je popraćen mahanjem repom, veselim migoljenjem cijelog tijela, razigranim ponašanjem i opuštenim ušima. Kad na sve to dodate škiljeće oči i ogroman osmijeh, nemoguće je ne prasnuti u smijeh od prizora.

Neki dalmatineri to rade vrlo često, dok drugi svoj osmijeh čuvaju samo za svoje najbliže ljude.

Mnogi vlasnici mogu potvrditi da njihovi dalmatinski psi pokazuju neobično velik interes za upoznavanjem drugih dalmatinera.

I mi imamo slična iskustva i nebrojeno puta smo vidjeli kako se Pika ponaša drugačije kad ugleda drugog dalmatinera.

Iako je to nemoguće dokazati, čini se da ogu vizualno prepoznati druge točkaste pse i često im posvećuju više pažnje nego drugim pasminama.

No, vlasnici se obično također vesele susresti drugog dalmatinera, a psi su iznimno vješti u prepoznavanju i tumačenju ljudskih reakcija. Moguće je da i to doprinosi njihovom povećanom interesu za pripadnike svoje pasmine.

Štenci će odrastati u našem domu, a ne u uzgajivačnici. Bit će smješteni u posebno izrađenu kotilicu i biti će pod stalnim nadzorom. Budući da radimo od kuće, tijekom prvih deset tjedana moći ćemo im se u potpunosti posvetiti.

Pošto će odrastati u kućnom okruženju, sa socijalizacijom ćemo započeti vrlo rano. Postupno ćemo ih upoznavati s uobičajenim kućnim zvukovima, ljudskim glasovima i dodirom, televizijom, glazbom, zvukovima kućanskih uređaja, različitim podlogama te boravkom na otvorenom u našem ograđenom dvorištu. Kako budu rasli, navikavat ćemo ih i na vožnju automobilom te ih postupno upoznavati s raznim novim iskustvima.

Živimo u urbanom okruženju, pa će štenci prirodno biti izloženi i svakodnevnim gradskim zvukovima poput sirena, prometa, zvukova kamiona za odvoz otpada i sličnih podražaja.

Majka će cijelo vrijeme biti uz svoje štence, a budući vlasnici moći će ju upoznati.

Nismo komercijalna uzgajivačnica niti štanceraj. Imamo samo jednu ženku kojoj posvećujemo svu svoju pažnju. Zdrava je, u izvrsnoj fizičkoj kondiciji i dio je naše obitelji.

Posjeduje BAER +/+ certifikat kojim je potvrđen uredan sluh na oba uha, nalaz kukova HD-A (najviša ocjena) izdan od strane Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kompletan DNA panel bez utvrđenih nasljednih bolesti ili nepoželjnih pasminskih karakteristika (lemon free / bez plavih očiju) te važeću uzgojnu dozvolu izdanu od strane Hrvatskog kinološkog saveza.

Dolazi iz renomirane hrvatske uzgajivačnice, a njezin rodovnik uključuje brojne državne, međunarodne i svjetske šampione. Odabrani mužjak potječe iz jednako kvalitetne hrvatske uzgojne linije, pri čemu su pažljivo provjerene njihova međusobna kompatibilnost i genetska raznolikost. Postotak srodstva u 8 generacija našeg planiranog parnog para iznosi 3,2%, što se u čistokrvnoj kinologiji smatra vrlo niskim.

Završili smo sve propisane edukacije za uzgajivače, registrirani smo kao uzgajivači pri Hrvatskom kinološkom savezu (HKS) i Međunarodnoj kinološkoj federaciji (FCI), a naša je ženka upisana i u nacionalni registar kućnih ljubimaca Lysacan.

Tijekom graviditeta bit će pod redovitim veterinarskim nadzorom. Od šteneće dobi hrani se visokokvalitetnom hranom, a prehrana će joj tijekom trudnoće biti prilagođavana prema preporukama veterinara.

Štence će tijekom odrastanja redovito pregledavati veterinar i voditelj uzgoja Kinološkog društva Osije, a prije odlaska u novi dom bit će mikročipirani, višekratno očišćeni od parazita te cijepljeni u skladu s važećim programom cijepljenja.

Svako štene obavit će BAER test sluha, a novi vlasnici dobit će pripadajući certifikat zajedno s cjelokupnom rodovničkom dokumentacijom Hrvatskog kinološkog saveza.

Uz svako štene dolazi i pisani kupoprodajni ugovor koji služi kao temelj za prijenos vlasništva na novog vlasnika.

Ako još niste primijetili - potpuno smo zaljubljeni u dalmatinere. Želimo pratiti svaki korak razvoja štenaca, vidjeti njihove fotografije i videozapise, veseliti se njihovim malim i velikim prekretnicama te budućim vlasnicima pružiti sve savjete, trikove i preporuke koje možemo.

Potpuno razumijemo da je dolazak šteneta velika životna odluka i da će novi vlasnici neizbježno imati brojna pitanja. Naš je cilj pružiti vam dugoročnu podršku i pomoći na bilo koji način na koji možemo. Dobit ćete naše kontakte i bit ćemo vam dostupni za sva pitanja koja se pojave.

Bit će nam drago da se s vlasnicima susrećemo i uživo i pratimo kako vaši psi napreduju.

Probali smo precizno brojati više puta, ali jedino što možemo reći jest da ih naša Pika ima - oko 500!

Štenci dalmatinskog psa rađaju se potpuno bijeli, a točkice ili pjegice se počinju pojavljivati tek nekoliko tjedana nakon rođenja.

Dalmatineri mogu imati crne ili smeđe (jetrene) pjege. Žute pjege ili pjege različitih boja smatraju se nepoželjnima i nisu u skladu sa standardom pasmine.

Pjege nisu samo na dlaci - koža ispod dlake prati isti uzorak pjegavosti. Također ih mogu imati i na nepcu, ispod jezika, a ponekad imaju jedan ili više crnih noktiju dok su ostali prozirni.

Visok kontrast između bijele osnovne boje i crnih ili smeđih pjega poželjna je karakteristika. Također se cijeni kada su pjege jasno definirane i estetski ravnomjerno raspoređene po cijelom tijelu.

Ipak želimo nešto naglasiti - ove estetske karakteristike zapravo su bitne samo za izložbene pse - oni moraju biti strogo unutar parametara propisanih standardom pasmine, ali stvari poput rasporeda točkica, njihove veličine ili pigmentacije noktiju zapravo ni na koji način ne utječu na zdravlje psa.

Kod dalmatinskih pasa varijacija u pjegavosti je poprilična. Neki dalmatineri imaju više pjega, dok ih drugi imaju manje. Neki imaju više pjega na licu, dok drugi imaju pretežno bijelo lice. Ponekad pjege stvaraju oblik srca, a često i Mickey Mousea.

Ukratko - njihove pjege su ono što pasminu čini unikatnom. Niti jedna druga pasmina na svijetu nema takav uzorak, a najvažnije je zapamtiti da svaki pojedini dalmatiner ima svoj potpuno jedinstven i neponovljiv uzorak pjega.